SEDMO NEBO
Mina Glogovac :: SEDMO NEBO
Oblaci u koje je udahnut život prestaju da budu samo deo prirode, već postaju deo duboko ličnog. Biće umetnika koji ih čini takvim postaje bestežinsko, a sam umetnički čin bezvremen i nemoguć za bilo kakvu atribuciju.
Polazeći od tretmana i uloge neba u kompozicijama renesansnih slikara, gde nebo trijunfuje kao neraskidivi deo kompozicije određujući celokupni tonalitet i senzibilitet slike, Mina Glogovac ide do same krajnosti - nebu posvećuje celu kompoziciju. Baratajući sigurnim potezom, u svojim slikama neba Mina Glogovac iskazuje pokušaj da se zaustavi i zadrži trenutak, neka neuhvatljiva istina o sebi, svom životu, svom okruženju. To ''hvatanje'' trenutka i isečka neba za umetnicu znači življenje i uživanje u trenutku života, što sve šire gledano, nosi pripadnost idejama lepote i vedrine življenja.
Sve jedno da li Minina neba doživimo kao svojevrsnu kontrareakciju na skučenost čoveka današnjice (njegovog životnog prostora, erudicije, misli, socijalnog stanja...), kao ogledalo zemlje i odraz krajolika nad kojim se povijaju, kao alegoriju života (sa simbolima koji su tretirani gradativno, ali ne u pravilnom redu - bespuće, probijanje, prolaz, put, čistina, svetlost...), ili kao alegoriju slobode, izabrana tema upravo označava univerzalni princip povezanosti duboko ličnog i objektivnog, materijalnog i kontemplativnog, mikro i makrokosmičkog. Nebo je, tako, saučesnik istorije, čoveka, prirode..., svedok evolucije, nešto sve prisutno i večito, što se i samo svakog časa menja... - kontroverzna pojava sa mnogo istine o dualitetu bića i stvari, koja provejava dok nas sa velikih platana osvaja snaga plavetnila beskraja.
mr Mare Jankova Grujić
Istoričar umetnosti